Wednesday, Dec 07th

Zadnje ažuriranje04:14:16 AM GMT

Ovdje se nalazite: Vijesti

Kotor Varoš Vijesti

Ponovo odbijena zalba roditelja iz Vrbanjaca

  • PDF

Okružni sud u Banjoj Luci presudio je kako djeci bošnjačke nacionalnosti u Vrbanjcima nisu uskraćena prava zbog toga što ne mogu pohađati nastavu na bosanskom jeziku, odbacivši tako tužbu roditelja osnovnoškolaca, kojima je istodobno naloženo da podmire troškove pokrenutog postupka i u entitetski proračun uplate 8.500 maraka.

Ovo su u petak, u pisanoj izjavi upućenoj medijima u BiH, potvrdili roditelji koji su prije više od tri godine podignuli tužbu zbog činjenice da njihovoj djeci, koja pohađaju osnovnu školu "Sveti Sava" u Vrbanjcima, nije dopušteno slušati nastavu na bosanskom jeziku niti izučavati tzv. nacionalnu skupinu predmeta.

U izjavu su istaknuli nezadovoljstvo izrečenom presudom i najavili kako neće odustati, a pravdu će tražiti na višim sudskim razinama.

"Znamo da u sudovima RS-a nije moguće dobiti pravednu presudu, a u prilog tome govore i sve presude koje su donesene protiv tužitelja koji su na bilo koji način oštećeni od vlasti RS-a", stoji u izjavi.

Roditelji podsjećaju kako je Osnovni sud u KV ranije dva puta presuđivao u istoj stvari, zaključivši kako je tužba opravdana, no oba puta Okružni sud u Banjoj Luci je te presude ukidao.

Nakon prve i druge presude Osnovnog suda KV, u kojoj je utvrđeno da diskriminacija postoji i da je škola obvezna uvesti nacionalnu skupinu predmeta, banjolučki okružni sud je postavio suca koji će tek u trećoj presudi u potpunosti odbiti tužbene zahtjeve.

"Kada pomislite da vlast RS-a ne može potonuti dublje, oni vam dokažu da niste u pravu i demantiraju vas, a u ovom slučaju riječ je o sudskoj vlasti RS-a. Još jednom je dokazano i utvrđeno da vlast u ovom entitetu ovaj prostor želi samo za jedan narod, a da će sve učiniti da drugima boravak na ovim prostorima učini nemogućim", stajalište je roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca.

Na identične probleme početkom ove školske godine naišla su i djeca hrvatske nacionalnosti u mjestu Gornja Tramošnica u općini Pelagićevo.

Iako im je u proteklih sedamnaest godina bilo omogućeno slušati nastavu na hrvatskom jeziku, nova ravnateljica osnovne škole Olga Lazić to je pokušala ukinuti s obrazloženjem kako zakon u RS-u u školskom sustavu poznaje samo srpski jezik pa se jedino on može koristiti u nastavi.

Školski sistem u cijeloj BiH potpuno je rascjepkan i u haotičnom je stanju. Ne postoji državna regulativa u tom području nego je ona prepuštena entitetima odnosno kantonima u Federaciji BiH, pri čemu svaka od tih razina vlasti donosi svoje obrazovne politike kao i nastavne planove i programe.

(Slobodna Dalmacija)

Na rubu egzistencije docekuju zimu, a uplacena sredstva nestala

  • PDF

Osmočlana porodica Bibić iz sela Vagani, živi u trošnoj kućici okruženoj šumom, nemaju nikakvu pomoc a priblizava se i zima.

Djeca do škole pješače pet kilometara nepristupačnim putem, a kuća samo što se nije srušila. Od nove koja im je pre više od godinu dana obećana, nema ništa. Nema ni od novca za koji tvrde da im je uplaćivan.

Javljali su mu se ljudi, priča Dalibor, i tražili broj na koji mogu da uplate pare. Na računu Crvenog krsta koji je bio namenjen za donacije, ipak, stoji jedna velika nula.

- Na kraju je ispalo da nije ništa uplaćeno. Svi kažu da je uplaćeno, a sad na kraju izgleda da ništa nije uplaćeno. Sad ne znam ni ja šta je, gdje je zapelo. Ne znam ni ja gdje je, šta je - kaže Dalibor Bibić.

Gdje je otišao novac, pitaju se Bibići. Trebalo bi da je uplaćena bar jedna KM. Predsednik RS, Milorad Dodik, uplatio je sredstva iz humanitarnog fonda. Na računu Crvenog krsta, ni tih para nema.

- Tu nema govora ni o kakvim malverzacijama. Skupština opštine se nama obratila, da mi otvorimo račun. Mi smo postupili po zahtevu Skupštine opštine. Međutim, u međuvremenu od tih već skoro pet, šest mjeseci nije došlo ni do kakvih uplata na taj račun - rekao je Vojislav Glavaš, predsjednik Crvenog krsta Kotor Varoš.

Da li je bilo uplata, i gdje novac otišao, ne znaju, kažu, ni u opštini. Ne isključuju mogućnost da je Bibićima stizao novac, ali, treba otkriti gdje.

Predstavnici opštine nisu htjeli dati izjave. Kažu, ruke su im čiste. Na račun, jednostavno, novac nije uplaćivan. Nastaviće da pomažu porodici ukoliko za to bude prilike.

Mještani koji inače pomažu Bibićima, vjeruju da je porodici, nakon izveštavanja ATV neko morao da pomogne. Do Vagana su tada stizali kamioni puni namirnica, odjeće i bjele tehnike i sigurni su da je bar neko uplatio i navcana sredstva, koji nazalost nema.

(Blic)

Zbog ljubavi Grkinja doselila u KV

  • PDF


Da ljubav rusi granice, dokazuje i ova prica o vojnom pitomcu iz Kotor Varoša na školovanju u Grckoj, gdje upoznaje Vasiliki Tribu, profesoricu grčkog jezika iz mjesta Sarti, poznatom po toplom moru i bogatom vizantijskom nasleđu. Svoju tadasnju vezu krunisali su brakom i nastavili zajednički život u Kotor Varošu. Stekli su dva sina, četvorogodišnjeg Nikolu i dvije godine mlađeg Dimitrisa.

- Lijepo mi je ovde, navikla sam u novoj sredini, naučila jezik. Putujem na posao u Banjaluku, gdje u školi predajem grčki jezik. Moj suprug Željan radi u Oružanim snagama BiH u istom gradu – istice Vasiliki.

- Nemam na šta da se požalim. Čini mi se kao da sam ovdje rođena, među veoma srdačnim i dobronamjernim ljudima – dodaje Vasiliki, u setnji sa sinom Dimitrisom.

Kaže da je roditelji iz Grčke svakodnevno zovu, raspituju se kako joj je, šta radi, pitaju za unuke i zeta.

- Ovde sam našla životnu sreću. Željan me razumije i u svemu podržava, djeca su zdrava i poslušna, imam ovde i prijateljice sa kojim provodim slobodno vrijeme. Od njih tražim ponešto da mi pomognu i one to čine sa zadovoljstvom. Najviše sam se mučila učeći jezik. Mislim da sam i to uspješno savladala – dodaje ova Grkinja iz Kotor Varoša.

Želela bi da iz Grčke dođe bar još koja snajka. Za svoje sugrađane kaže da su solidarni, da za sve imaju dovoljno vremena i da nigdje preterano ne žure.

- Grci su mnogo temperamentniji. Ljudi ovde ne reaguju tako brzo i eksplozivno kao Grci, što se meni više sviđa.

U grčki Sarti ovaj par uglavnom odlazi ljeti, na godišnji odmor gde se kupaju i sunčaju na atraktivnim plažama punim turista, a potom se vracaju u KV, gdje upraznjuju svakodnevnicu radom i odgajanjem svoje dvoje djece.

(Blic)

Konkurs u školi u Šipragama namješten

  • PDF

Konkurs u školi u Šipragama je namješten tvrdi Emina Čirkić, jedna od kandidatkinja koja se prijavila na mjesto profesora razredne nastave. Sa prosjekom blizu desetke, kao dupli stipendista Fonda Dr Milan Jelić, kaže, završila je tek četvrta na listi.

Maksimum od šest bodova na intervjuu, koji je presudio, dobila je samo jedna osoba. Emina tvrdi da je konkurs prilagođen kandidatkinji koja je direktorova snaha.

“Na tom konkursu je prošla djevojka koja već radi u toj školi, djevojka koja je imala najmanji prosjek tokom studiranja, osvojila je najveći broj bodova na intervjuu. Bodovali su joj radni staž, djevojci koja počinje da radi kao pripravnik. Isto tako, ta djevojka je u rodbinskoj vezi sa direktorom”, rekla je Emina Čirkić.

Direktor škole, Nikola Kurušić, poručuje da kandidatkinja koja je dobila posao samo ima isto prezime kao on I da sa njom nije u rodbinskoj vezi.

Prva nedoslijednost konkursa za pripravnika je da je raspisan na neodređeno vrijeme, što nije u skladu sa zakonom. To potvrđuju i u Ministastvu prosvjete. Čak je i ministar, Dane Malešević, mimo kamere potvrdio da je direktor škole pokušao da zaposli snahu.

“Ministarstvo prosvjete i kulture zatražilo je od prosvjetne inspekcije utvrđivanje činjeničnog stanja u vezi sa konkursnom procedurom i prijemom novog radnika u radni odnos u Osnovnoj školi “Petar Kočić” Šiprage”, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Čirkićeva se žalila i prosvjetnoj inspekciji i školskom odboru. Nada se poništenju konkursa. Ako bude novog, tvrdi, ponovo će se prijaviti. To će joj, za godinu dana od diplomiranja, biti šesnaesti.

U međuvremenu, Emina se zaposlila u fabrici obuće u Kotor Varošu, jel kako kaze, od nečeg mora da se živi.

Usput je uputila otvoreno pismo ministru prosvjete i kulture RS Dani Maleševiću u kojem iznosi oštar protest u ime svih diplomiranih građana koji su oštećeni na javnim konkursima.

Pismo prenosimo u cjelosti i bez izmjena:

Poštovani Ministre prosvjete i kulture,

Zovem se Emina Čirkić, imam 25 godina, diplomu Univerziteta u Banjaluci, i ništa više osim toga. Jedna sam od mnogih mladih ljudi koji se nalaze na listi za „odliv mozgova“. Ta lista ne treba da se zove tako. To je lista za progon mozgova i ponižavanje svega što vrijedi.

Ja nemam zvučno ime, nemam poznato prezime, odgovarajući krvnu grupu, štedni račun u banci. Ponizili su me, ponizili su sve institucije koje stoje iza moje diplome, ponizili su i Vas i vaše Ministarstvo.

Nečuveno je da se raspiše konkurs za pripravnika na neodređeno vrijeme. Govorim o konkurusu za prijem učitelja u OŠ Petar Kočić u Šipragama. Ali znate bilo je hitno, direktoru ističe mandat, treba da bude dobar i da uhljebi nekog svog.

Kažu da ste nezvanično rekli da znate da je direktor pokušao da zaposli svoju snahu. Ja kažem zvanično da je pokušao da uhljebi svoju snahu.
Znate li kako je kad vas ljudi gledaju sa sažaljenjem, kažu to je ona sa visokom prosjekom, šta joj vrijedi, eno je na traci u fabrici.

Znate li kako je kad se raspiše konkurs, za mjesto, za koje ste se školovali 4 godine; 8 semestara sam ja radila, učila, borila se kao lav, jer jedino na šta imam da igram je znanje. Ali, znate, da moje znanje na intervjuu boduje komisija, koja kaže nisam ih zadovoljila, ako intervju služi za to da ih zadovoljavam, ja nisam i neću!

Zašto ih nisam zadovoljila, zato što sam Emina, zato što sam prepreka, jer članice Komisije su radne kolegice, kandidatkinji koju ocjeniše sa 6 bodova, tačno otprilike koliki joj je i prosjek.

Intervju je samo oružje u rukama pohlepnika, kojim pokosiše moj prosjek 9, 84, moje diplome Fonda Dr Milan Jelić, pokosiše i dijete palog borca, sve pokosiše.

Ovim putem se obraćam i članicama komisije, koje se potpisaše na zločinačku odluku. Sram Vas bilo! Znate li na šta ste stavili vaš potpis, ovaj konkurs je udruženi zločinački poduhvat na prosvjetu, na nešto što bi moralo i trebalo da vriijedi.

Poštovani ministre, pošaljite neutralnu komksiju na mjesto zločina! Moj slučaj nije sam, ja nisam luda, svaki konkurs u javnim osnovnim školama je rezervisan, za snahu, kćerku, sestru.

Ako ne ide po toj osnovi, ide po tarifnoj cijeni. Tarifa za mjesto učiteljice iznosi 10 000 KM, ako vam je porodica iz inozemstva samo pretvorite u 5 000 e. To je javna tajna, to je zlo našeg društva.

Vi možete da to spriječite. To je Vaša dužnost!. Moja je dužnost da kažem Članicama komisiJe, koje nisu zaslužile da se imenuju imenom i prezimenom, direktoru škole Nikoli Kurušiću, i kandidatkinji Sinđelki Kurušić, da ja znam šta su uradili, i da ih pitam spavaju li mirno?

Pozivam sve mlade ljude koji su oštećeni na naštimanim javnim konkursima da izadju u javnost, da se borimo skupa, javne škole i javne ustanove direktori nisu nasljedili od svojih očeva. Kažimo im NE za bolja jutra, za neka bolja sutra. Ne! Ne može više ovako. Ne može!

Sram Vas bilo!

S poštovanjem,
Emina Čirkić, radnik u šivaoni na obuci, a po zanimanju Profesor razredne nastave


 

Bošnjaci iz KV traže da se ubrza traženje nestalih tokom rata

  • PDF


Članovi Udruženja porodica šehida, zarobljenih i nestalih osoba "Vrbanja" zatražili su da se ubrza pronalazak u ratu nestalih Bošnjaka u KV i da se konačno počne s kažnjavanjem počinilaca ratnih zločina.

- Apelujemo na sve institucije, koje su uključene u proces tražeja nestalih osoba da se efikasnije i brže radi na ovom pitanju da bi porodice, dok su žive, mogle da saznaju istinu – rekla je Munevera Avdić, uime Organizacionog odbora marša mira

Od 1. do 3. 1992. godine, na dionici Kotor Varos - Travnik, zarobljeno je 177 Bošnjaka, čija sudbina je nepoznata. U pokušaju proboja na slobodnu teritoriju, upali su u zasjedu srpskih snaga.

Iz navedene grupe 161 Bošnjak posljednji put je viđen 3. novembra 1992. godine u prostorijama Osnovne škole u Grabovici, ali se ni danas ne zna njihova sudbina.

U znak sjećanja na stradanja Bošnjaka i Hrvata iz KV tokom 1992. godine, 1.novembra iz Karaule kod Travnika krenulo  je stotinjak Kotorvarošana i drugih građana u maršu mira “Tihi hod za veliku bol“, koji je završen dolaskom u Večiće.

Stotinjak Kotorvarošana i stanovnika drugih opstina srednje Bosne prošlo je u protekla tri dana kroz opsine Travnik, Jajce, Skender- Vakuf  da bi dolaskom u Kotor Varoš na taj način odali počast stradalim, zarobljenim i nestalim Bošnjacima i Hrvatima, te žrtvama torture tokom rata 1992.-1995. godine.

Tokom rata na području Kotor- Varoši je nestalo oko 500 Bošnjaka i 100 Hrvata, a nepoznata je sudbina 251 kotorvaroških Bošnjaka i oko 30 Hrvata.

(FENA)