Friday, Oct 18th

Zadnje ažuriranje01:01:00 AM GMT

Ovdje se nalazite: Vijesti Novosti

Novosti

Hajdar Alijev fondacija finansira obnovu Doma zdravlja

  • PDF

U KV je položen kamen temeljac za izgradnju novog bloka Doma zdravlja u kojem će biti Hitna pomoć i dio porodične medicine, a vrijednost projekta je 1 milion KM.

Novi objekat, na površini od 850 metara kvadratnih, biće opremljen novom savremenom opremom i namještajem.

Novac za projekat obezbijedila je Fondacija Heydar Aliyev iz Azerbejdzana, a rok za završetak radova je decembar.


Načelnik Kotor Varoša Zdenko Sakan, koji je položio kamen temeljac zajedno sa direktorom Doma zdravlja Vladimirom Bibićem i izvršnim direktorom Fondacije "Hajdar Alijev" Anarom Alakbarovim, rekao je novinarima da će izgradnjom novog bloka biti stvoreni uslovi za bolju medicinsku pomoć.

"Ovo su prvi ozbiljni radovi na rekonstrukciji Doma zdravlja nakon 40 godina i zato želim da pohvalim rukovodstvo te ustanove koje ulaže maksimum da stvori bolje uslove za rad osoblja i liječenje pacijenata", istakao je Sakan.

Direktor kotorvaroškog Doma zdravlja Vladimir Bibić naglasio je da će izgradnjom novog bloka biti unaprijeđen kvalitet rada i usluga medicinskog osoblja.

"Sa devet timova porodične medicine pružanje zdravstvene i socijalne zaštite u opštini je na visokom nivou. U proteklih godinu dana nabavili smo najsavremeniji ultrazvučni aparat, unaprijedili rad laboratorije, obnovili vozni park, a u toku je i sanacija postojećeg objekta Doma zdravlja", naveo je Bibić.

Izvršni direktor fondacije "Hajdar Alijev" Anar Alakbarov rekao je da ova donacija nije samo materijalna vrijednost, već i simbol prijateljstva i podrške stanovnicima Kotor Varoša.

(Srna)

Zarko Pejovic o trenerskoj karijeri u Norveskoj

  • PDF

Imam dva zadatka u Tinsetu, prvi se tiče koordinisanja mlađih selekcija, a drugi je treniranje prvog tima. Kod rada sa djecom ima dosta kreativnosti i hranim se njihovim napretkom i rezultatima koji su brzo vidljivi. To mi daje satisfakciju i zalet za nove izazove.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" rukometni globtroter iz Kotor Varoša Žarko Pejović, koji je postavio temelje mladog norveškog kluba Tinseta i poslije rada u nekoliko evropskih zemalja sada svoje znanje i iskustvo prenosi u ovoj norveškoj zemlji.

- Rad sa seniorima je drugačiji, mnogo se putuje, donosi određenu dozu napetosti i stresa, tako da taj dio vidim baš kao posao - kazao je Pejović.

* GLAS: Kako gledate na veliki uspjeh reprezentacije Norveške, s obzirom na to da ste odlično upoznati sa prilikama radeći u tamošnjem rukometu?

PEJOVIĆ: To je logičan slijed događaja, s obzirom na to da mnogo ulažu u rukomet. Norveški rukometni savez ulaže mnogo u infrastrukturu, trenere, kampove i rad sa mladima. Njihov savez ima 160 stalno zaposlenih ljudi plus eksterne saradnike. Sebe smatraju najvećom rukometnom organizacijom na svijetu.

* GLAS: Dakle, ne može se govoriti o slučajnostima kao što laici već komentarišu nego o sistemskom radu koji nedostaje našim prostorima?

PEJOVIĆ: Kod njih je rukomet mnogo drugačije organizovan. Po nekim statistikama koje smo imali na seminaru, svi sadašnji reprezentativci i muški i ženski bili su u sportskim gimnazijama, gdje umjesto muzičkog, fizičkog i likovnog imaju rukomet kao predmet. Tu kao treneri rade bivši asovi kao što su Kristijan Kjeling, Glen Solberg, Johan Jensen, tako da je to način rada od kojeg smo mi, nažalost, daleko.

* GLAS: Da li je plod tog rada i ukazivanje povjerenja mladim, ali provjerenim stručnjacima, kao što je selektor Kristijan Berge, što je takođe atipično za naše prostore?

PEJOVIĆ: Berge je tip koji po mentalitetu nije tipičan Norvežanin. Igrao je dugo u Njemačkoj i preuzeo je mnogo toga od njih. Veliki je radnik, tjera često sebe i druge iznad granica, što su mu na početku trenerske karijere igrači zamjerali, sumnjajući u njegove trenerske kompetencije. Dobio je šansu i iskoristio je na pravi način, a uz sebe ima Željka Tomca, koji je bio njegov trener još kad je imao 13 godina i od tada traje njihovo prijateljstvo i saradnja. Berge je moj veliki prijatelj i često dolazi u Tinset. Posljednji put kada je bio, "zavrnuo je rukave" i odradio četiri i po sata treninga sa djecom i to sa tri kategorije. To nije čest slučaj da selektor ide okolo i trenira djecu iz sveg srca.

* GLAS: Kako Norveška proživljava ovaj ogroman uspjeh i da li je rukomet glavna tema o kojoj se govori?

PEJOVIĆ: Norvežani su miran narod i prihvataju stvari bez euforije. Ženska reprezentacija ih je navikla na uspjehe pa i ovaj uspjeh muškaraca prolazi prilično tiho. Osjeti se zadovoljstvo, ali kod nas bi se mnogo više slavilo. Glavna tema o kojoj se govori je harmonija ekipi i ponosni su na njihove ljudske kvalitete jednako kao i na sportske.

* GLAS: Jeste li zadovoljni radom u Tinsetu, rezultatima koje posižete i kakvi su Vaši planovi?

PEJOVIĆ: Takmičimo se u drugoj ligi i u najtežoj grupi, stojimo na sredini tabele, a to je prvi put da klub igra na ovom nivou. Prije tri godine smo igrali četvrtu ligu i svake godine smo ulazili u viši rang. Ekipa stalno doživljava transformacije i razvija se. Što se mojih planova tiče, bilo je ponuda i prošle i ove godine. Tu uglavnom porodica odlučuje, jer najstariji sin ide ovdje u školu, tako da nije lako seliti se. Zadovoljan sam, štedim riječi da kažem koliko su ljudi fantastični pa će mi trebati veliki razlog da promijenim sredinu.

* GLAS: Nedavno su Tinset napustili Duško Petrušić i Nikola Tešić i prešli u viši rang i jači klub. Da li je to dokaz da možete biti odskočna daska za mlade igrače?

PEJOVIĆ: Navikli smo da nas napuštaju važni igrači. Svake godine određeni broj momaka koje "stvaramo" napušta klub zbog nastavka studija ili prelaska u drugi klub. Jedan od najvećih potencijala u norveškom rukometu Aleksandar Mitrović je upravo iz Tinseta i potpisao je ugovor na tri godine sa norveškim prvakom i učesnikom Lige šampiona Elverumom.

(Glas Srpske)

Direktorici SC produzen mandat

  • PDF

Danijela Kostić je poslije sprovedene konkursne procedure dobila ubjedljivu podršku Školskog odbora, koji je birao između pet kandidata za direktorsku poziciju, a zatim i saglasnost Ministarstva prosvjete i kulture RS. Svoju prvobitnu odluku Školski odbor je jednoglasno potvrdio u četvrtak uveče i povjerio Kostićevoj novi mandat.

- Reizbor je direktni pokazatelj da je moj rad prepoznat i nagrađen, a u isto vrijeme nameće i odgovornost da nadmašim dosadašnje rezultate i budem još produktivnija, da bismo nastavili trend poboljšanja uslova za rad i učenje i osavremenjivanja škole - istakla je Kostićeva.

Za vrijeme njenog prethodnog mandata Srednjoškolski centar "Nikola Tesla" je doživio niz promjena.

- Investirano je u sanaciju krova, izmijenjena je unutrašnja i vanjska stolarija, urađena fasada i zamijenjen učionički namještaj. Opremili smo specijalizovane kabinete hemije, fizike, informatike i stručnih predmeta, tako da je naša škola postala reprezentativan objekat u gradu - rekla je Kostićeva i zahvalila na reizboru svim ljudima koji su učestvovali u tom procesu.

(Glas Srpske)

Zbog ljubavi Grkinja doselila u KV

  • PDF


Da ljubav rusi granice, dokazuje i ova prica o vojnom pitomcu iz Kotor Varoša na školovanju u Grckoj, gdje upoznaje Vasiliki Tribu, profesoricu grčkog jezika iz mjesta Sarti, poznatom po toplom moru i bogatom vizantijskom nasleđu. Svoju tadasnju vezu krunisali su brakom i nastavili zajednički život u Kotor Varošu. Stekli su dva sina, četvorogodišnjeg Nikolu i dvije godine mlađeg Dimitrisa.

- Lijepo mi je ovde, navikla sam u novoj sredini, naučila jezik. Putujem na posao u Banjaluku, gdje u školi predajem grčki jezik. Moj suprug Željan radi u Oružanim snagama BiH u istom gradu – istice Vasiliki.

- Nemam na šta da se požalim. Čini mi se kao da sam ovdje rođena, među veoma srdačnim i dobronamjernim ljudima – dodaje Vasiliki, u setnji sa sinom Dimitrisom.

Kaže da je roditelji iz Grčke svakodnevno zovu, raspituju se kako joj je, šta radi, pitaju za unuke i zeta.

- Ovde sam našla životnu sreću. Željan me razumije i u svemu podržava, djeca su zdrava i poslušna, imam ovde i prijateljice sa kojim provodim slobodno vrijeme. Od njih tražim ponešto da mi pomognu i one to čine sa zadovoljstvom. Najviše sam se mučila učeći jezik. Mislim da sam i to uspješno savladala – dodaje ova Grkinja iz Kotor Varoša.

Želela bi da iz Grčke dođe bar još koja snajka. Za svoje sugrađane kaže da su solidarni, da za sve imaju dovoljno vremena i da nigdje preterano ne žure.

- Grci su mnogo temperamentniji. Ljudi ovde ne reaguju tako brzo i eksplozivno kao Grci, što se meni više sviđa.

U grčki Sarti ovaj par uglavnom odlazi ljeti, na godišnji odmor gde se kupaju i sunčaju na atraktivnim plažama punim turista, a potom se vracaju u KV, gdje upraznjuju svakodnevnicu radom i odgajanjem svoje dvoje djece.

(Blic)

Cuvar vremena iz Tovladica

  • PDF

Mnogi kotorvarosani i neznaju da jedna mala brvnara u Tovladiću, je svojevrsni muzej bogate kolekcije od 5000 časovnika, koje Dusan Stanić prikuplja još od osnovne škole.

Kaže da su najstariji satovi stari više od 500 godina, a ima i znatan broj novih modela koji imaju veliku vrijednost. Ljubav prema satovima se pojavila još u detinjstvu.

- Živjeli smo teško, otac je jedva prikupio novac da kupi sat, a kada ga je uramio mislio sam da ne postoji ništa ljepše u tom trenutku - rekao je Dusan.

Sentimentalno je vezan za starije modele satova, a u svojoj kolekciji nema nijedan sat na baterije, koji za njega predstavljaju "obično smeće". Interesuju ga časovnici koji se navijaju ili rade na pokret.

- Ovi stari satovi rade tako što je njihov mehanizam povezan sa dva tega, odnosno kamena, i navija se tako da jedan od tegova povučete i onda sat radi petnaestak dana, dok se teg ne podigne nazad. To su satovi koji su se prvi pojavili i uz njihovu pomoć je mjereno vrijeme vijekovima - pojašnjava Dušan.

Satove nabavlja na razne načine. Dok je radio u Austriji, kupovao ih je na pijaci, često po vrlo niskim cijenama jer prodavci nisu znali njihovu pravu vrijednost.

- Jednom sam kupio ženski sat za jedan euro, a sat je vrijedan minimalno 500 eura - prisjeća se Dušan i dodaje da je preko interneta nabavio nekolicinu satova i tako upoznao i druge kolekcionare.

U vrijednoj kolekciji ima i satove stare oko 400 godina - one stu su napravljeni sa samo jednom kazaljkom.

Njegova brvnara je postala svojevrsni muzej.

- Posjetioci svakodnevno dolaze da vide moju kolekciju. U posljednje vrijeme dolaze i školska djeca sa učiteljima i svima su vrata otvorena - kaže Stanić.

Supruga Nada ističe da Dušan nikad ne žali da plati velike sume novca za sat.

- Meni je kupio sat koji je platio 1.000 eura, što je meni nezamislivo, ali njemu to pričinjava zadovoljstvo - kaže Nada i dodaje da je kvalitetan sat najbolji poklon koji se Dušanu može kupiti.

Njihova djeca to najbolje znaju pa su mu već ranije uzimali skupe satove, što ga je silno obradovalo.

Dušan planira da proširi svoju kolekciju, a želja mu je da učestvuje na sajmu kolekcionara.

(Srna)