Wednesday, Dec 12th

Zadnje ažuriranje11:28:13 PM GMT

Ovdje se nalazite: Vijesti Rat i Zlocini

Rat i Zlocini

Spisak 192 osobe SIPA istrazuje u vezi ratnih desavanja u KV

  • PDF

Agencija za istrage i zaštitu BiH Sipa, po nalogu Tužilaštva BiH, već nekoliko mjeseci vodi istragu u vezi sa ratnim dešavanjima u Kotor Varošu i sačinila je dva spiska na kojima se nalazi oko 200 imena koja su potencijalno vezana za Ratne zlocine na podrucju opstine Kotor Varos.

Na meti istrage su članovi vojnog i političkog rukovodstva ove opštine iz tog perioda, ali i veliki broj pojedinaca koji nisu bili ni na kakvim funkcijama tokom ratnih dešavanja, ali se vezu za moguce torture nesrpskog stanovnistva na ovom podrucju.

Sipa je  od Policijske stanice Kotor Varoš zatražila da im dostavi dokumentaciju iz vojne evidencije za sve ljude sa spiska.

Evo spiska imena od kojih se trazi dokumentacije od Policijske Stanice alfabetski poredani:

Adis Hadžiselimović (1961),

Aleksandar (Petka) Petrović,

Anđelko Stanić,

Anto Pranjić (1964),

Asim Aganbegović (1949),

Boro Novaković (1958),

Boro Tepić (1962),(1972),

Boromir Petrušić (1964),

Boško Đurić (1947),

Boško Filipović (1961),

Braco Kušljić (1968),

Brane Narić (1972),

Brane Tešić (1960),

Branislav Stojanović (1958),

Budimir Zivlak (1949),

Čedo Đukić (1936), (1952), (1963),

Čedo Kršić (1960),

Čedo Trivunović (1959),

Damir Dubočanin,

Dane Novaković (1951),

Đorđo Žutić,

Dragan Kalamanda (1937), (1957),

Drago Stanković (1953),

Dragoslav Bunić (1971),

Đurađ Kušljić (1955),

Dušan Novaković (1959),

Dušan Žmarić (1950),

Duško Đurić (1959),

Duško Kerezović (1938),(1955),

Gojko Eskić (1955),

Gojko Stolić ,

Goran Đurić (1969),

Goran Kerezović (1958),

Goran Kršić (1964),

Gostimir Petrović (1954),

Ilija Saveljić (1941),

Ilija Šelver

Jovan Đekanović (1957), (1959)

Jovo Kušljić (1940),

Kamenko Narić (1974),

Krstan Čupić (1950),

Lazo Kučuk (1952),

Lazo Sakan (1935),(1936),

Ljuboje Gavrić,

Manojlo Tepić,

Marinko Božić,

Marinko Jurić (1965),

Marko Šekanović (1969),

Mijodrag Karupović (1960),

Miladin Teinović (1946),

Miladin Tešić (1949),

Miladina Blagojević (1953), (1969),

Mile Cvijanović,

Mile Danilović (1965),

Mile Traljić (1964),

Milenko Glavaš (1970),

Milenko Lugić (1950),

Milenko Tovilović (1967),

Milivoje Kljajić (1946),

Milivoje Tepić (1951),

Milorad (Miodraga) Kalamanda,

Milorad Đekanović (1948), (1958), (1963),

Milorad Kuzmić (1950), (1960),

Milorad Radivojević (1956), (1965)

Miloš Serdar (1964),

Milovan Đekanović (1954),

Miodrag (Jove) Serdar,

Miodrag Romić (1948),

Mirko Božić,

Miro Janjilović (1961),

Miroslav Dugonjić (1962),

Miroslav Kuzmić (1955), (1961), (1971), (1973),

Momčilo Komljenović,

Nebojša Gajić (1959),

Nebojša Šebić (1945),

Nedeljko Đekanović,

Nedeljko Mikić (1951),

Nedeljko Narić (1946),(1956),(1958),(1969),

Nedeljko Todorović (1962),

Neđo Novaković (1968),

Nenad Kuzmić,

Nenad Ružičić (1966),

Nikola Josipović,

Novo Blagojević (1968),

Novo Dubočanin (1953),

Novo Trivunović (1951)

Obrad Bubić (1945),

Obrad Jurić (1949), (1952),

Pero Knežević (1960),

Petko Petrović (1945),(1955),

Predrag Cicmanović

Predrag Dubočanin (1955).

Rade Grbić (1938),

Radenko Đukić (1942), (1957), (1958),

Radomir Sakan (1969),

Radovan Đukić (1951), (1960),

Radovan Narić (1966),

Rajko Ponorac (1952),

Rajko Serdar,

Ranko Dubočanin (1960), (1969),

Ranko Gavranić (1942),

Ratko Čupić (1950),

Ratko Jotanović (1943),

Sava Filipovića (1946), (1954),

Slavica Jerosimović (1964),

Slavko Đurić (1942), (1958),

Slavko Kuprešak (1953),

Slavko Pejaković (1966),

Slavko Tovilović (1960), (1971),

Slavko Žutić (1960),

Slobodan Bunić (1960),

Slobodan Dubočanin,

Slobodan Jurić (1964),

Slobodan Tešić (1965),

Slobodan Župljanin,

Sretko Majstorović,

Stanimir Pejić (1946),

Stanko Pavlović (1937),

Stojan Stojanović (1949),

Tihomir Petrušić (1944),

Tomo Đekanović (1952),

Velibor Katana (1974),

Velibor Sakan (1969),

Velibor Tepić (1955),

Velimir Sakan (1963),

Velimir Trifković (1941),

Veseljko Kuzmić,

Vid Knežević (1939),

Vidoslav Pavlović (1963),

Vinko Mijić (1957),

Vitomir Đukić (1962),

Vladimir Jovanović (1948),

Vojislav Kršić (1956),

Vujadin Ljubobratović,

Vukan Babić (1941),

Vukan Kuzmić,

Vukašin Šebić,

Žarko Mikić (1959),

Žarko Sakan (1938),

Žarko Župljanin (1959),

Zdravko Kršić,

Zdravko Pejić,

Zdravko Žutić (1953),

Željko Kršić (1966),

Željko Kuzmić (1970),

Željko Marinković (1971),

Željko Narić (1970),

Željko Tepić (1968),

Željko Tešić (1960),

Živko Berak (1961),

Živko Kršić,

Živko Narić (1952),

Živorad Gajanin (1957), (1959)

Živorad Kršić (1961),

Zoran Đekanović (1967), (1968),

Zoran Mikanović (1957),

Zoran Momić (1957),

Zoran Tepić (1957), (1958),

Zoran Tešić (1957),(1961),(1969),

Zoran Tovilović (1961),

Ubiparip u Hagu svjedok odbrane Mladicu

  • PDF

Vojin Ubiparip, bivši komandant Kotorvaroške brigade VRS, je u iskazu na suđenju Ratku Mladiću istakao dobru saradnju sa Muslimanima iz Kotor Varoša, tvrdeći da je njegova brigada bila multikulturna. Odlazak Muslimana je, po njemu, bio posljedica pritiska koju je na lokalno stanovništvo vršila muslimanska Stranka demokratske akcije (SDA), dok se prema ratnim zarobljenicima postupalo u skladu sa Ženevskim konvencijama jer je Mladić insistirao da VRS poštuje zakone i običaje ratovanja.

Koliko je, zapravo, Kotorvaroška brigada bila multikulturna postalo je očito već nakon prvih nekoliko pitanja koje su svjedoku postavile sudije. Ubiparip je uspio da se sjeti jednog Muslimana i jednog Hrvata među oficirima u njegovoj brigadi.

Tužilac je u unakrsnom ispitivanju ukazao da je muslimansko stanovništvo kotorvaroškog sela Šiprage dobrovoljno predalo naoružanje i izjavilo lojalnost srpskim vlastima. Uprkos tome su protjerani, a lokalna džamija srušena, kao i sve ostale muslimanske bogomolje na području kotorvaroške opštine. Ubiparip kaže da je on bio protiv rušenja džamija. Na pitanje zašto nije poduzeo nikakve korake da istraži ko je srušio džamiju u Šipragama, rekao je da je to bio posao civilne policije.

Tužilac je, također, ukazao da je od Muslimana u Šipragama prije nego što su iseljeni traženo da srpskim vlastima predaju stoku, vozila i bijelu tehniku koji su, zatim, podijeljeni Srbima. Svjedok o tome navodno ništa ne zna iako se sjedište njegove brigade nalazilo upravo u tom selu. Muslimani su se, rekao je, "morali iseliti" jer im je SDA poručila da će, u suprotnom, biti uništeni. Malo zatim je, odgovarajući na pitanja sudija, rekao da on zapravo ne zna da li ta prijetnja stigla od muslimanskih vojnih ili civilnih vlasti.

Ubiparip je za komandanta Kotorvaroške brigade imenovan u junu 1993. godine. Tada, rekao je, nije bilo nikakvog protjerivanja, dok za raniji period, "ne može ništa da tvrdi". Na pitanje tužioca da li je po dolasku u Šiprage primijetio da tamo više nema seljana Muslimana odgovorio je da je zatekao "autohtono stanovništvo" i da su "svi bili tu". Valjda je zaboravio da je nešto ranije rekao da su Muslimani morali da odu.

(Sense Tribunal)

Uvažene žalbe optuženih za ratni zločin pocinjen u Serdarima

  • PDF

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, u predmetu ”Fikret Planinčić i drugi” donijelo je rješenje kojim se uvažavaju žalbe branilaca optuženih Fikreta Planinčića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača, ukida presudu Suda BiH od 31. januara 2014. godine i određuje novi pretres pred vijećem Aplacionog odjeljenja ovog Suda.

Planinčić, Menzil i Vatrač proglašeni su krivim za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142.,stav 1 KZ SFRJ i osuđeni: Planinčić i Menzil na 11 godina i šest mjeseci,a Vatrač na 10 godina i šest mjeseci zatvora. Rasim Lišančić koji je bio četvrti optuženi i osuđen na devet godina i šest mjeseci u međuvremenu je umro pa je protiv njega obustavljen krivični postupak. Tužilaštvo BiH za napad na Serdare, u kojem je 17. septembra 1992. godine poginulo 16 srpskih civila, tereti Seada Menzila Fikreta Planinčića i Mirsada Vatrača, bivše pripadnike Teritorijalne odbrane.

- Apelaciono vijeće u sastavu Senadin Begtašević kao predsjednik vijeća, Azra Miletić i Dragomir Vukoje pronašli su da je prvostepeni sud načinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka tako što je donio nerazumljivu izreku presude bez činjeničnog opisa krivičnog djela uključujući radnje izvršenja, vrijeme i mjesto izvršenja i nastale posljedice. Prvostepeni sud nije naveo šta je svaki od optuženih konkretno učinio prilikom napada na selo što je u suprotnsti sa načelom individualne krivične odgovornosti, stoji u drugostepenoj odluci Apelacionog vijeća.

Advokati optuženih Adil Draganović, Fadila Abaz i Bekir Ferizović zadovoljni su ukidanjem prostepene presude.

- Ovo je znak da bh pravosuđe cijeni kvalitet argumentacije i ne podilazi strankama u krivičnom postupku-izjavio je advokat Draganović koji brani Seada Menzila.

(Avaz.ba)

Tijela ubijenih kod Doma Zdravlja zakopana u mezarju u D.Varosu

  • PDF

Zaštićeni svjedok KV-6 rekao je da je 1992. godine radio u komunalnom preduzeću, čiji je vod za sanaciju terena u junu 1992. "uklanjao ljude" koji su nastradali.

"U junu, 25. ili 26., kod Doma zdravlja specijalci, crvene beretke, izvršili su ubistva ljudi. Kombijem sam došao ispred kapije... Leševi su natovareni na kamion, koji je vozio izvjesni Marko. Prekriveni su ceradom", kazao je svjedok.

On je precizirao da je na prikolici kamiona bilo između 25 i 30 leševa. Tijela ubijenih, kako je dodao, odvezena su uz pratnju specijalaca kod džamije u Donju Varoš, gdje je stigao utovarivač i iskopana zajednička grobnica u koju su ukopani. U tu grobnicu, kako je naveo, kasnije je ukopano još jedno tijelo.

KV-6 je rekao da je vod za sanaciju i kasnije prikupljao mrtva tijela. Kako je naveo, dva puta su našli po dva tijela, a jednom pet ili šest, među kojima je bila i jedna starica.

"Jedne prilike su nađena dva leša u rijeci Vrbanji", kazao je svjedok.

Prije ovih događaja, svjedok je, kako je rekao, bio uhapšen 11. juna i udarao ga je vojnik u maskirnoj uniformi, za kojeg je kasnije saznao da se zove Ilija Kurušić.

"Udarao me u predjelu debelog mesa, udario me kundakom automatske puške", kazao je KV-6.

Svjedok je pojasnio da je za njegovo ime čuo od čovjeka iz jedinice kojoj je pripadao i Kurušić.

Osim Ilije Kurušića, za zločine u Kotor-Varoši sudi se i Savi Tepiću, Dragoslavu Bojiću, Dušku Vujičiću, Dušku Maksimoviću i Radojku Keveroviću. Optuženi su za učešće u zatvaranju, mučenju i drugom nečovječnom postupanju nad Bošnjacima i Hrvatima u Kotor-Varoši.

Prema optužnici, Tepić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Bojić komandir policijske stanice u Kotor-Varoši, Vujičić aktivni policajac, Maksimović i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Drugi svjedok na ovom suđenju, Nedžad A. je rekao da uhapšen 11. juna 1992. godine na Kurban-bajram, a potom odveden u stanicu policije, gdje je udaran i seksualno zlostavljan.

"Tjerali su me da imam oralne radnje sa KV-7. Onda je bilo suprotno", kazao je svjedok, koji je u zgradi policije bio tri dana.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar, javlja BIRN.

Oficir Kotorvaroške brigade VRS kao svjedok odbrane Mladica u Hagu

  • PDF

U nastavku suđenja Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, bivši oficir VRS Vojislav Kršić izjavio je da njegova brigada nije ispalila nijednu granatu na civilne ciljeve u opštini Kotor Varoš.

Svjedok je sugerisao, da su Muslimani i Hrvati, s proljeća 1992, otišli iz Kotor Varoša na inicijativu svojih sunarodnika.

Kršić, tada oficir Kotorvaroške brigade Vojske Republike Srpske, kao dokaz za tvrdnju da ta brigada nije pribjegla "etničkom čišćenju" nesrba, ispričao je da mu je "jedna prestrašena muslimanska djevojka" opisala da su "došli nepoznati ljudi i rekli da Muslimani i Hrvati moraju otići, jer dolaze četnici i sve će ih poklati".

Kotor Varoš je, po optužnici protiv tadašnjeg komandanta VRS generala Mladića, jedna od sedam opština u kojima je progon Muslimana i Hrvata imao razmjere genocida.

Svjedok je, uz oklijevanje, potvrdio da je od drugih Srba čuo za zapaljive izjave zvaničnika Autonomne regije Krajina Radoslava Brđanina protiv nesrba, poput one da bi u regiji trebalo zadržati samo do 1.000 Muslimana, koji bi čistili ulice.

Tužioci su u sudnici prikazali Brđaninov govor sa mitinga u  Banjaluci, 1994, u kojem je on rekao da će "Srbi u narednih 100 godina brisati cipele od pogani i nekrsta koji su opoganili našu zemlju".

Granice srpske države, Brđanin je, sa bine ukrašene natpisom "Svi Srbi u jednoj državi", postavio "od Benkovca do Trebinja i od mađarske granice do Sokoca", izrazivši nadu da će glavni grad biti Beograd.

Za ubistvo jednog broja muslimanskih i hrvatskih muškaraca u selu Grabovica, u novembru 1992, kako je sugerisao Kršić, bili su odgovorni lokalni Srbi, a ne pripadnici VRS. Svjedok je izjavio da ga je o zločinu obavjestio bezbjednosni oficir, riječima: "Jebi ga, došlo je do problema. Stanovništvo u Grabovici zajebalo je stvar".

Napominjući da u vrijeme ubistva nije bio u selu, Kršić je rekao da, dok je bio prisutan, zarobljeni nisu bili vezani i da "nije bilo nikakvih radnji protiv njihovog dostojanstva". Potvrdio je da je zarobljene tada i popisao.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Kamij Bajbls (Camille Bibles) citirala je naređenje VRS da se "očisti" teritorija oko Kotor Varoši. Svjedok je odgovorio da se to naređenje nije odnosilo na civilno stanovništvo.

Sličan odgovor, Kršić je dao i nakon što se zastupnica optužbe pozvala na naređenje da srpske snage granatiraju kotorvaroški Stari grad. Kazao je da je to značilo da se napadnu "njihove snage" razmještene na tvrđavi koja "nije bila naseljeno mjesto" i u kojoj nije bilo civilnih kuća.

Tužiteljka Bajbls je tvrdila i da su muškarci zarobljeni i ubijeni u selu Grabovica bili odgovornosti Kotorvaroške brigade VRS. "Pa, na izvestan način, da", prihvatio je Kršić.

Dok ga je dodatno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, svedok je naznačio da je zločin u Grabovici bio "tabu tema...i tada i sada" u Kotor Varošu.