Tuesday, Jul 16th

Zadnje ažuriranje11:57:28 AM GMT

Ovdje se nalazite: Vijesti Rat i Zlocini

Rat i Zlocini

Uvažene žalbe optuženih za ratni zločin pocinjen u Serdarima

  • PDF

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, u predmetu ”Fikret Planinčić i drugi” donijelo je rješenje kojim se uvažavaju žalbe branilaca optuženih Fikreta Planinčića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača, ukida presudu Suda BiH od 31. januara 2014. godine i određuje novi pretres pred vijećem Aplacionog odjeljenja ovog Suda.

Planinčić, Menzil i Vatrač proglašeni su krivim za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142.,stav 1 KZ SFRJ i osuđeni: Planinčić i Menzil na 11 godina i šest mjeseci,a Vatrač na 10 godina i šest mjeseci zatvora. Rasim Lišančić koji je bio četvrti optuženi i osuđen na devet godina i šest mjeseci u međuvremenu je umro pa je protiv njega obustavljen krivični postupak. Tužilaštvo BiH za napad na Serdare, u kojem je 17. septembra 1992. godine poginulo 16 srpskih civila, tereti Seada Menzila Fikreta Planinčića i Mirsada Vatrača, bivše pripadnike Teritorijalne odbrane.

- Apelaciono vijeće u sastavu Senadin Begtašević kao predsjednik vijeća, Azra Miletić i Dragomir Vukoje pronašli su da je prvostepeni sud načinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka tako što je donio nerazumljivu izreku presude bez činjeničnog opisa krivičnog djela uključujući radnje izvršenja, vrijeme i mjesto izvršenja i nastale posljedice. Prvostepeni sud nije naveo šta je svaki od optuženih konkretno učinio prilikom napada na selo što je u suprotnsti sa načelom individualne krivične odgovornosti, stoji u drugostepenoj odluci Apelacionog vijeća.

Advokati optuženih Adil Draganović, Fadila Abaz i Bekir Ferizović zadovoljni su ukidanjem prostepene presude.

- Ovo je znak da bh pravosuđe cijeni kvalitet argumentacije i ne podilazi strankama u krivičnom postupku-izjavio je advokat Draganović koji brani Seada Menzila.

(Avaz.ba)

Tijela ubijenih kod Doma Zdravlja zakopana u mezarju u D.Varosu

  • PDF

Zaštićeni svjedok KV-6 rekao je da je 1992. godine radio u komunalnom preduzeću, čiji je vod za sanaciju terena u junu 1992. "uklanjao ljude" koji su nastradali.

"U junu, 25. ili 26., kod Doma zdravlja specijalci, crvene beretke, izvršili su ubistva ljudi. Kombijem sam došao ispred kapije... Leševi su natovareni na kamion, koji je vozio izvjesni Marko. Prekriveni su ceradom", kazao je svjedok.

On je precizirao da je na prikolici kamiona bilo između 25 i 30 leševa. Tijela ubijenih, kako je dodao, odvezena su uz pratnju specijalaca kod džamije u Donju Varoš, gdje je stigao utovarivač i iskopana zajednička grobnica u koju su ukopani. U tu grobnicu, kako je naveo, kasnije je ukopano još jedno tijelo.

KV-6 je rekao da je vod za sanaciju i kasnije prikupljao mrtva tijela. Kako je naveo, dva puta su našli po dva tijela, a jednom pet ili šest, među kojima je bila i jedna starica.

"Jedne prilike su nađena dva leša u rijeci Vrbanji", kazao je svjedok.

Prije ovih događaja, svjedok je, kako je rekao, bio uhapšen 11. juna i udarao ga je vojnik u maskirnoj uniformi, za kojeg je kasnije saznao da se zove Ilija Kurušić.

"Udarao me u predjelu debelog mesa, udario me kundakom automatske puške", kazao je KV-6.

Svjedok je pojasnio da je za njegovo ime čuo od čovjeka iz jedinice kojoj je pripadao i Kurušić.

Osim Ilije Kurušića, za zločine u Kotor-Varoši sudi se i Savi Tepiću, Dragoslavu Bojiću, Dušku Vujičiću, Dušku Maksimoviću i Radojku Keveroviću. Optuženi su za učešće u zatvaranju, mučenju i drugom nečovječnom postupanju nad Bošnjacima i Hrvatima u Kotor-Varoši.

Prema optužnici, Tepić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Bojić komandir policijske stanice u Kotor-Varoši, Vujičić aktivni policajac, Maksimović i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Drugi svjedok na ovom suđenju, Nedžad A. je rekao da uhapšen 11. juna 1992. godine na Kurban-bajram, a potom odveden u stanicu policije, gdje je udaran i seksualno zlostavljan.

"Tjerali su me da imam oralne radnje sa KV-7. Onda je bilo suprotno", kazao je svjedok, koji je u zgradi policije bio tri dana.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. februar, javlja BIRN.

Oficir Kotorvaroške brigade VRS kao svjedok odbrane Mladica u Hagu

  • PDF

U nastavku suđenja Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, bivši oficir VRS Vojislav Kršić izjavio je da njegova brigada nije ispalila nijednu granatu na civilne ciljeve u opštini Kotor Varoš.

Svjedok je sugerisao, da su Muslimani i Hrvati, s proljeća 1992, otišli iz Kotor Varoša na inicijativu svojih sunarodnika.

Kršić, tada oficir Kotorvaroške brigade Vojske Republike Srpske, kao dokaz za tvrdnju da ta brigada nije pribjegla "etničkom čišćenju" nesrba, ispričao je da mu je "jedna prestrašena muslimanska djevojka" opisala da su "došli nepoznati ljudi i rekli da Muslimani i Hrvati moraju otići, jer dolaze četnici i sve će ih poklati".

Kotor Varoš je, po optužnici protiv tadašnjeg komandanta VRS generala Mladića, jedna od sedam opština u kojima je progon Muslimana i Hrvata imao razmjere genocida.

Svjedok je, uz oklijevanje, potvrdio da je od drugih Srba čuo za zapaljive izjave zvaničnika Autonomne regije Krajina Radoslava Brđanina protiv nesrba, poput one da bi u regiji trebalo zadržati samo do 1.000 Muslimana, koji bi čistili ulice.

Tužioci su u sudnici prikazali Brđaninov govor sa mitinga u  Banjaluci, 1994, u kojem je on rekao da će "Srbi u narednih 100 godina brisati cipele od pogani i nekrsta koji su opoganili našu zemlju".

Granice srpske države, Brđanin je, sa bine ukrašene natpisom "Svi Srbi u jednoj državi", postavio "od Benkovca do Trebinja i od mađarske granice do Sokoca", izrazivši nadu da će glavni grad biti Beograd.

Za ubistvo jednog broja muslimanskih i hrvatskih muškaraca u selu Grabovica, u novembru 1992, kako je sugerisao Kršić, bili su odgovorni lokalni Srbi, a ne pripadnici VRS. Svjedok je izjavio da ga je o zločinu obavjestio bezbjednosni oficir, riječima: "Jebi ga, došlo je do problema. Stanovništvo u Grabovici zajebalo je stvar".

Napominjući da u vrijeme ubistva nije bio u selu, Kršić je rekao da, dok je bio prisutan, zarobljeni nisu bili vezani i da "nije bilo nikakvih radnji protiv njihovog dostojanstva". Potvrdio je da je zarobljene tada i popisao.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Kamij Bajbls (Camille Bibles) citirala je naređenje VRS da se "očisti" teritorija oko Kotor Varoši. Svjedok je odgovorio da se to naređenje nije odnosilo na civilno stanovništvo.

Sličan odgovor, Kršić je dao i nakon što se zastupnica optužbe pozvala na naređenje da srpske snage granatiraju kotorvaroški Stari grad. Kazao je da je to značilo da se napadnu "njihove snage" razmještene na tvrđavi koja "nije bila naseljeno mjesto" i u kojoj nije bilo civilnih kuća.

Tužiteljka Bajbls je tvrdila i da su muškarci zarobljeni i ubijeni u selu Grabovica bili odgovornosti Kotorvaroške brigade VRS. "Pa, na izvestan način, da", prihvatio je Kršić.

Dok ga je dodatno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, svedok je naznačio da je zločin u Grabovici bio "tabu tema...i tada i sada" u Kotor Varošu.

 

 

Pocelo sudjenje za zlocine pocinjene u Policijskoj stanici

  • PDF

Pocelo je sudjenje za zločine počinjene u Policijskoj stanici Kotor Varos i od strane policijskih sluzbenika u periodu ratnih dejstava. Optuzeni su Savo Tepić, Duško Vujičić, Dragoslav Bojić, Duško Maksimović, Radojko Keverović, Rade Škorić i Ilija Kurušić. Oni se terete da su 1992. godine učestvovali u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima protiv Bošnjaka i Hrvata.

Prema optužnici, Bojić je bio komandir policijske stanice u Kotor-Varoši, Tepić načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Vujičić aktivni policajac, Maksimović, Škorić i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Sudjenje je pocelo sa iskazima svjedoku, koji su vecinom ostali anonimni, i mi ih prenosimo u cjeslosti kako su objavljeni od strane BIRN - Justice Report agencije.

Svjedok G.Ž. je kazao da je od sredine juna 1992. godine, kao aktivni policajac, bio angažovan kao glavni stražar u zatvoru koji se nalazio iza zgrade suda u Kotor-Varoši, zajedno sa još tri stražara, inače pripadnika rezervnog sastava policije.

“Savo Tepić je bio načelnik policije, a od polovine 1992. komandir je bio Dragan Bojić”, izjavio je G.Ž., koji je zamolio da se u javnosti ne objavljuje njegovo puno ime i prezime.

On je kazao da je osnovni zadatak stražarima bio čuvanje zatvorenika, pretežno civila, Bošnjaka i Hrvata, koje su dovodili uglavnom pripadnici “Crvenih beretki”, odnosno “specijalne jedinice”, naveo je svjedok.

Svjedok je dodao da je obično bilo oko tridesetak zatvorenika, ali da se broj mijenjao.

“Dosta njih je dovedeno u pretučenom stanju. Obavještavao sam usmeno komandira Bojića o tome. Bila su i dva slučaja kad su ljudi dovezeni navečer u lošem stanju i nisu dočekali jutro”, naveo je svjedok i dodao da je ponekad neke od pretučenih zatvorenika i sam vozio do doma zdravlja.

Ovaj svjedok je kazao da po pravilniku niko nije smio ući u zatvor, ali da su se dešavale situacije u kojima on to nije mogao spriječiti, pa su tako, kako je naveo, na silu ulazili pripadnici “Crvenih beretki”, odnosno “SOS-ovci”.

“To je više bilo na silu. Slobodanu Dubočaninu to nije niko mogao zabraniti”, naveo je svjedok, kazavši da je Dubočanin bio komandant specijalaca, koji su ulazili u zatvor i maltretirali zatvorenike.

Prema njegovom iskazu, zatvorenici su vođeni i na ispitivanje u stanicu policije, gdje ih je naviše ispitivao Zdravko Pejić, predstavnik državne bezbjednosti.

“Duško Maksimović je dolazio u zatvor kad mu je brat ranjen u naselju Kotor.  Možda je nekoga udario, ne sjećam se tačno”, rekao je svjedok, koji je na pitanje Odbrane kazao da to ne može konkretno i sigurno reći, kao i da je Maksimović donosio neku garderobu ljudima koje je poznavao u zatvoru.

On je kazao da je krajem augusta 1992. smijenjen iz zatvora, te da je tada za stražara postavljen Ilija Kurušić.

Drugi svjedok na ovom ročištu je bio A.G., koji je također zamolio da se u medijima objave samo njegovi inicijali. On je kazao da je sredinom juna 1992. uhapšen i odveden u policijsku stanicu Kotor-Varoš, gdje je ispitivan i pretučen.

Potom ga je, kako je naveo, Duško Vujičić sa jednim uniformisanim vojnikom odveo u zatvor, gdje je zatekao 20 do 30 ljudi, od kojih je mnoge poznavao.

“Vojnici su dolazili da nas tuku, možda nisu svakodnevno, ali jesu često”, kazao je svjedok, dodavši da su stražari bili korektni.

Prema njemu, tri osobe su podlegle povredama u zatvoru.

A.G. je također kazao da je Duško Vujičić dolazio često u zatvor, kada su privođene nove osobe.

Prema rasporedu, suđenje se nastavlja 10. novembra.

BIRN - Justice Report

Podignuta optužnica protiv Nedeljka Đukića za ratni zločin

  • PDF

Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Nedeljka Đukića zvanog „Neđo“ i „Đuka“, rođenog 18.08.1946. godine u mjestu Maljava, opština Kotor Varoš, gdje je i nastanjen, državljanina BiH, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.